|
|
| < | svibanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
sve i svašta
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Dopustite mi da se predstavim…
Želim da priđete malo bliže,
želim da me upoznate malo bolje,
upoznajte pravu mene…
Oprostite što me ne možete definirati,
oprostite što kažem ono što mislim,
oprostite što ne radim ono što mi se kaže,
oprostite što ne glumim, oprostite što sam stvarna,
nikad neću skrivati kako se stvarno osjećam,...
Pa, evo ga..
Bez pokrivača, bez maske, nema pretvaranja,
Samo ja
,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,
imam 17 godina i živim u mjestu pokraj Karlovca. idem u 3. razred gimnazije.
,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,
volim..kad su ljudi iskreni prema meni
volim..kad me netko iznenadi
volim..ljude oko sebe
volim..podršku
volim..plakat ponekad (zapravo lažem..volim često plakat)
volim..kad znam na čemu sam
volim..
,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,
mrzim..svoj život trenutačno
mrzim..laži
mrzim..licemjerje
mrzim..kad mi komp zašteka dok pokušavam napisat post (to mi se trenutačno dešava)
mrzim..činjenicu da sam predobra
mrzim..to što se uvijek trudim oko krivih stvari
mrzim..to što sam shvatila da se dobro dobrim ne vraća
mrzim..licemjerje(znam da sam to već napisala..)
mrzim..
,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,
to je to za početak..
Ovo govorim po već ne znam koji puta..ja stvarno ne kužim ljude..
Nikad im ništa nije dovoljno..nikad nisu zadovoljni s ničim..uvijek se petljaju tamo gdje im nije mjesto..najčešće su to ljudi koji nas ne poznaju, ali naučila sam da to nije uvijek tako…pa mi vi recite koje je najgore…
Oprostite, ali ja mislim da je moj život moja stvar..da se on tiče samo mene i ljudi koji su mi bliski pa s njima dijelim osobne stvari..ne tiče se stranaca niti ulizica. Tako da mi stvarno nije jasno zašto se ljudi koji me ni ne poznaju miješaju tamo gdje im nije mjesto. Zapravo..mene to ni ne pogađa. Ne zanima me što o meni pričaju ljudi koji me ni ne poznaju, pa je jedno što znaju pričanje iza mojih leđa i izmišljanje svakakvih laži. Ak ništa, bar mi je zanimljivo svaki dan slušati nove stvari o mom životu..ak niste znali, imam jako zanimljiv život (pero zna o čemu pričam). Mene zanima samo što o meni misle ljudi koje ja znam i koje poštujem..
-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,
Prije mi se često događalo da su mi ljudi koji me „znaju“ prišli, i pričali kako ja prije nisam bila takva, ja se nisam tako ponašala, ja nisam tako mislila..kao prvo, to što sam ja s vama išla u istu školu, to što sam ja vas pozdravljala, to što sam ja s vama pričala..to još ne znači da vi mene znate. Koliko super prijatelja imam a da me ne znaju u potpunosti pa bi me vi onda znali..od kud znate kako se ja ponašam kad je meni lijepo, kad sam u društvu ljudi s kojima sam opuštena..ne znate. Pa tako ni nemate pravo da mi prigovarate..
ja sam sve što vi mislite da nisam i ništa što mislite da jesam
-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-
Ono što mi se rjeđe događalo, možda samo par puta, je da me dobar prijatelj/prijateljica gleda jer sam se promijenila..promijenila odnos prema njima. Da, istina..promijenila sam se..postala sam bezobrazna i počelo mi bit stalo do sebe..
samo ne znam što se čudite..zbog vas sam takva. Žalosno..ono najgore u meni bude moji najbolji prijatelji.
Tko bi rekao…
-
,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-,-
Ono što sam doživjela od svih vas..i prijatelja i onih koji me ne znaju je to da ste me svi željeli promijeniti..i to onako kako je vama pasala.žalim..ja sam se promijenila,ali ne kako ste to vi planirali. To vam nikad neću dopustiti. Imam vam samo jedno za reći:
DON'T TRY TO FIX ME, I'M NOT BROKEN!!!!!!!
I am unwritten, can't read my mind, I'm undefined
I'm just beginning, the pen's in my hand, ending unplanned
Staring at the blank page before you, open up the dirty window
Let the sun illuminate the words that you could not find
Reaching for something in the distance
So close you can almost taste it
Release your inhibitions
Feel the rain on your skin
No one else can feel it for you
Only you can let it in
No one else,
No one else can speak the words on your lips
Drench yourself in words unspoken
Live your life with arms wide open
Today is where your book begins
The rest is still unwritten
I break tradition, sometimes my tries, are outside the lines
We've been conditioned to not make mistakes, but I can't live that way
danas baš nisam najbolje.. ne znam šta mi je..
osjećam se kao da više ne znam tko sam, kao da više ne poznajem ovu osobu koju svaki dan gledam u ogledalu.
Tko si ti? Što su napravili od tebe? Zašto im sve to dopuštaš?? Nekada si točno znala tko si i što želiš. Znala si za što si sve sposobna. Nisi dopuštala da te tako tretiraju. Gdje je to nestalo? Zar si tako izgubljena? Nesretna? Nesigurna?
Ne znam..to više nisi ti.. Vrati vjeru u sebe! Vjeru koja te nekad ispunjavala i vodila dalje. I nadu..i ljubav..
Izgubljena sam, prestrašena. Bojim se. Bojim se da taj dio mene više ne postoji. Da je poput uplašenog djeteta pobjegao pred svim nevoljama koje su ga snašle. Sakrio se. To mu je uvijek dobro išlo. Skrivanje..
A kako se i ne bi povukla? Kada se od nje očekuje da živi savršeno. Da ne radi pogreške. Ne, njoj to nikad nije bilo dozvoljeno. Uvijek su pratili svaki njezin pokret. Sve je moralo biti besprijekorno. Uvijek je ona morala biti ta koja misli na sve. Trudila se. Uvijek. Pitala se čemu to kada joj nikad ništa ne uspijeva, kada nikad nitko nije zadovoljan. Nije ni čudno što je izgubila nadu. Samo što joj nitko nije objasnio da se živjeti ne može savršeno. Nešto takvo ne postoji.. zna ona da ju u život ne može vratiti nitko drugi, samo ona..zna ona to, vjerujte mi, samo..nije baš sigurna dali je to moguće..
Ili to možda ni ne želi..
Feel the rain on your skin
No one else can feel it for you
Only you can let it in
No one else,
No one else can speak the words on your lips
Drench yourself in words unspoken
Live your life with arms wide open
Today is where your book begins
The rest is still unwritten..
Nakon dugo vremena stvarno sam mislila da napokon sve može biti dobro. Da se napokon sve može posložiti i da JA napokon mogu biti sretna.
Znam da se za sve stvari koje želimo treba potruditi. Ja sam bila spremana na to. Bila sam spremna na odricanje i na prilagodbu. Iz jednog jedinog razloga… jer sam mu vjerovala. Jer sam vjerovala da se napokon promijenio i da je ovaj put sve ono što govori zapravo istina. Ni u jednom trenutku nisam pomislila da bi se nakon svega ponovo usudio lagati…da bi se ponovo usudio napraviti mi sve to…ali je.
Ako ikada doživiš poraz, ne dopusti da u tvom oku zablistaju suze, jer ljudi su zlobni i na ruševinama tvoje sreće, sagradit će spomenik svojoj pobjedi..
Kad ti je do nekog toliko stalo i kad ti se toliko zavuče pod kožu, teško je priznati i samom sebi, a kamo li drugima, da ta osoba možda i nije onakva kakvom smo ju zamišljali. Da je možda ipak ista kao i svi drugi ljudi, i da te isto kao i drugi može iznevjeriti i povrijediti. Ja sam jedna od onih koja u to nije htjela povjerovati. Dobro ga znam, možda i predobro, i uvijek sam u sebi znala istinu. Ali isto tako, uvijek je dio mene želio vjerovati njegovim riječima…
Ni ove dvije duše što nam je Bog povjerio
Umjesto da se ljube ja sam i to iznevjerio
Izdao sam te izdala si me
Bolje nismo ni zaslužili
Ni ove dvije duše što nam je Bog povjerio
Ja sam mu uvijek davala drugu priliku, da se iskupi i da ponovo budemo ono što smo nekad bili. Dala sam mu priliku da ponovo dobije moje povjerenje. Obećao mi je…ali kao i uvijek, prekršio je svoje obećanje.
Drago mi je da sam shvatila neke stvari. Samo se nadam da nisam prekasno…nikad nije prekasno, jel' da??
Žao mi je. Iskreno mi je žao što sam ga izgubila. Unatoč svemu…
Ali bolje izgubiti trenutak u životu, nego život u trenutku…
evo..
da počnemo..
to je najteže..
ko prvo..
nemojte puno očekivat od mene i mojih postova..
ne pišem često, ali mi jednostavno treba mjesto gdje se mogu ispuhati, gdje mogu reći što me sve muči, pa mi onda netko čak može i pomoći..savjeta nikad previše..
ono što možete očekivati su česte promjene raspoloženja..često mijenjam raspoloženja
, često sam ljuta, iznervirana, pa onda opet sretna i nasmijana.
.ne mogu si pomoć..do sada sam sve to držala u sebi. nagomilavalo se dok nisam puknula..sada sam odlučila sve što me muči (dobro, većinu toga..)reći ovdje. mislim da će mi biti lakše..
ne znam, vidjet ćemo kako će sve ovo ići..
ne znam koliko će blog trajati i hoće li uopće trajati..
ovisi o tome hoće li mi se dati pisati..
nadam se da hoće..
do čitanja..
pozzz
